U siječnju 1990. godine nakon što je prekinut Četrnaesti kongres saveza komunista Jugoslavije, Hrvatska započinje svoj put prema samostalnosti i neovisnosti. U travnju iste godine održani su prvi poslijeratni slobodni i demokratski izbori na kojem je Hrvatska demokratska zajednica odnijela pobjedu, te je 22. prosinca donijet Ustav Republike Hrvatske. Višestranačkim izborima, donošenjem Ustava i organiziranjem referenduma Hrvatska kreće na dugi i krvav put prema samostalnosti.

Na prve sukobe nije trebalo dugo čekati. Pobunjeni Srbi, koji su živjeli u Hrvatskoj, nisu priznavali izabranu hrvatsku vlast te započinju s demonstracijama, a kasnije s oružanim napadima na postrojbe hrvatske policije. Najpoznatiji je onaj na Uskrs 1991. godine na Plitvičkim jezerima gdje dolazi do stradavanja prve žrtve Domovinskog rata, policajca Josipa Jovića.

Prvi sukobi u Vukovaru započinju u noći s 1. na 2. svibnja 1991. godine kada su hrvatski policajci krenuli maknuti izvješenu srpsku zastavu u prigradskom vukovarskom naselju Borovo Selo. Hrvatske policajce zarobili su pobunjeni Srbi. Policajci iz obližnjih Vinkovaca krenuli su osloboditi kolege, ali dočekala ih je zasjeda što je rezultiralo smrću 12 hrvatskih policajaca. Nakon sporadičnih napada, 25. kolovoza započinju zračni napadi i granatiranje s ciljem zauzimanja Vukovara. Zapovjednici obrane Vukovara bili su: Mile Dedaković zvani Jastreb, Blago Zadro ( heroj Trpinjske ceste ) i Branko Borković zvani Mladi Jastreb. Procjenjuje se da je hrvatskih branitelja u Vukovaru bilo između 1800 – 2000 dok je srpskih paravojnih snaga i JNA bilo oko 30 000. U prvoj fazi bitke za Vukovar srpske paravojne snage i JNA zaposjedaju vojarne u gradu te kreću u osvajanje. Plan JNA je bio osvajanje Hrvatske za sedam dana, ali to im nije pošlo za rukom. Dana 14. rujna kroničari opisuju dan kad se nebo otvorilo. Vukovar je tada bio desetak puta bombardiran i napadnut sa stotinjak tenkova. Unatoč tome hrvatski branitelji privremeno zaustavljaju ofenzivu JNA uništivši pritom 34 tenkova. Nakon ovog neuspjeha, srbijansko vodstvo i vrh JNA odlučilo je da se Vukovar mora pod svaku cijenu zauzeti te su započeli sa svakodnevnim granatiranjem. Dnevno je padalo do 7 000 granata dok je civilno stanovništvo živjelo u podrumima, bez struje vode i telefona. Kolika je želja za osvajanjem Vukovara bila govori podatak da su snage JNA gađale i vukovarsku bolnicu gdje su se liječili ljudi iz Borova naselja. Dnevno je čak 700 granata padalo na bolnicu teško ju oštetivši.

Usprkos herojskoj obrani grada, snage hrvatskih branitelja nisu bile dovoljne da obrane grad. Početkom studenog JNA zauzima naselje Lužac čime su razdvojene gradske četvrti te samim time i hrvatski branitelji. Tada započinje pad Vukovara. Iscrpljeni i izmoreni branitelji 14. studenoga postepeno napuštaju organiziranu obranu Vukovara te se zajedno s civilnim stanovništvom povlače. Dio hrvatskog stanovništva stradalo je i streljano na različitim mjestima od kojih je najpoznatija Ovčara. Na tom mjestu odvedeno je više od 200 osoba iz vukovarske bolnice koje je streljano i bačeno u masovnu grobnicu.

Za 86 ratnih dana u Vukovaru, Hrvatska je dobila dovoljno vremena kako bi se pripremila za daljnji tijek ratovanja. Ne samo da je broj hrvatskih branitelja i dragovoljaca narastao na 200 000 već je žestoki otpor vukovarskih branitelja podigao moral i vjeru cijeloj Hrvatskoj. Herojstvo grada Vukovara posebno se obilježava diljem zemlje pa tako i u našoj školi svake godine 18. studenoga.

prof. povijesti Filip Markušić